Snijeg je ispunio njezin stan i pritiskao joj nožne prste, zbog čega se osjećala kao da su joj stopala u ledenim plastičnim vrećicama. Pokušala je zaobići zgradu, ali su joj stopala zapela u dubokom snijegu. Bio joj je gotovo do koljena, a dio njezina mozga koji nije registrirao znakove predoziranja opioidima registrirao je količinu snijega u šoku.
Krenula je dalje crtajući znakove u mislima. Ne budim se i ne reagiram na svoj glas ili dodir. Je li disanje usporeno, nepravilno ili zaustavljeno? Jesu li vam zjenice male? Plave usne? Osjetila je kako joj tijelo drhti od hladnoće. Njezine usne možda su sada plave po ovakvom vremenu, ali kako je mogla znati jesu li plave od predoziranja ili od hladnoće? Snijeg se uvijao ispod repa njezine košulje i klizio niz stražnji dio njezinih hlača. Nastavila se kretati, nesvjesna svog napornog napretka, nastavljajući shvaćati ostatke lekcija koje je naučila. Usporen rad srca? Slab puls? Jeza joj je prošla niz kralježnicu, a to nije imalo nikakve veze s mokrim kardiganom koji joj se prilijepio za kožu. Što učiniti ako tip ne diše? Treba li joj prvo dati CPR? Čvor joj se stegnuo u želucu, a mozak joj je odjednom bio prazan od svega što je naučila u ovoj lekciji. Borove grane visjele su poput debelih zastora, zaklanjajući joj pogled na čovjeka unutra. Grana je bila savijena više nego što je Nora zamišljala zbog stabla, čije su borove iglice počivale na snijegu, koji je bio prepun zelenih iglica koje su svojom težinom prianjale za tlo.
Kroz natopljene grane mogla je razaznati samo njegov lik, kako leži na debelom deblu, a srce joj je tako brzo tuklo da su joj se pluća stegnula. Kad joj je bilo devet godina, ponovno je zaronila u poslijepodne, izbacujući smeće svakog ponedjeljka. Nije bilo snijega, ali je bilo tako hladno da je zrak bio zamagljen od njezina daha, a bila je toliko usredotočena da nije primijetila Maria kako leži u smeđoj travi, zombija iz njezinih noćnih mora. Vrištala je tako glasno da je susjedov pas počeo zavijati. Spasila si mu život, rekli su joj kasnije bolničari.
Odgurnula je svoje ukočene udove i našla se skrivena ispod drveta, gurajući Mariove misli u stranu kako bi napravila mjesta za kutiju u svojoj ruci i čovjeka na tlu. Snijeg u zaštićenom prostoru bio je relativno plitak i za nekoliko sekundi bila je kraj njega, a misli su joj zujale. Stavite ljude na leđa. Izvadite uređaj iz kutije i uklonite plastiku. Sve se čini tako jednostavno kao spriječiti idiota da se predozira opioidima u razredu. Ali to ne uzima u obzir snježnu mećavu koja se događa jednom u desetljeću ili koliko su vaši prsti hladni da stegnu male plastične kutove paketa. Zatvorila je oči i odmahnula glavom. Smiri se, Nora! Otišla je naprijed. Prvo provjerite. Ležao je pod čudnim kutom, nisko naslonjen na deblo. Koža njezina brata bila je siva, usne tamnoplave i bila je sigurna da je mrtav. Da me nisi našao, rekli su, bio bih mrtav, a kasnije je pustio promukli glas iz bolničke postelje. Ne znam što bih bez tebe Peaches.
Muškarčeve su usne bile plave, a oči zatvorene tako da mu nije mogla vidjeti zjenice. Stavila mu je dva prsta na zapešće, ali pronalaženje njegova pulsa hladnim vršcima prstiju činilo se nemogućim zadatkom, pa je naslonila glavu na njegova prsa, ignorirajući vunu pomiješanu s njegovim kaputom, mirise vlage u tkanini. Srce mu je kucalo, ali sporo - presporo, pomislila je - a dah mu je zvučao poput vala koji nikad nije stigao do obale.
"Nora?" Nije se okrenula. Čak iu takvim trenucima, Frodov glas je još uvijek prepoznatljiv, a Nora je toliko daleko od svoje zajednice da se sama sebi osjeća strancem.
Svaki tjedan The Colorado Sun i Colorado Humanities & Center For The Book donose ulomak iz knjige iz Colorada i intervju s autorom. Svaki tjedan The Colorado Sun i Colorado Humanities & Center For The Book donose ulomak iz knjige iz Colorada i intervju s autorom. Svaki tjedan The Colorado Sun i Colorado Humanities & Center For The Book objavljuju otryvok iz koloradske knjige i intervju s autorom. Svaki tjedan The Colorado Sun i Colorado Humanities & Center For The Book objavljuju ulomak iz knjige o Coloradu i intervju s autorom.Svaki tjedan Colorado Sun i Colorado Center for the Humanities and Books objavljuju ulomke iz Coloradoovih knjiga i intervjue s autorima. Istražite SunLit arhive na coloradosun.com/sunlit.
"Mislim da se ovaj čovjek predozirao", kaže ona, cvokoćući zubima, a riječi mucaju. "Moramo ga stalno držati na leđima."
Frado je to učinio, a Nora je bila zahvalna što nije bila sama, čak i s nekim tko je bolje od nje znao kako nekoga spasiti od predoziranja. Predavanje je bilo korisno, ali i umirujuće i opuštajuće, nimalo realno. Zapravo, bio je to smrad žilave trave na njezinim koljenima, smrad vreća za smeće koje su pucketale oko nje, vriska teta i zvuk farova kola hitne pomoći koji su prskali po bratovom zombiranom licu.
Pipala je tražeći vrećicu, a sitni rubovi plastike klizili su joj s mokrih prstiju sve dok nije frustrirano vrisnula. "palačinka!"
Stavila ju je u ruku, stavila palac na klip i dva prsta s obje strane mlaznice, koja je zanjihala kroz zrak, tresući joj mišiće. Nije željela da ovaj čovjek umre. Ne kad može učiniti nešto da ga spasi. Zašto je on ovdje, umire, sam? Ima li ženu koja tuguje za njim? sin? Jesu li ikada bili na ulici poput nje, osjećajući da je beskorisno tražiti nekoga u rupi koja im je u grudima sve veća i veća? Neće dopustiti da umre, ali se boji da je prekasno.
Prešla mu je rukom po vratu, podignula mu glavu i gurnula mlaznicu u njegovu lijevu nosnicu dok mu prsti nisu dotakli nos, a zatim pritisnula klip.
SunLit sadrži nove odlomke nekih od najboljih pisaca iz Colorada koji nisu samo fascinantni, već bacaju svjetlo na to tko smo mi kao zajednica. pročitajte više.
Povukla ga je za ramena, Frodo ga je gurnuo u leđa, pa su brzo pomaknuli čovjeka na bok, a ona mu je stavila ruku ispod glave. Nora mu je gledala u lice, čekajući znakove djelovanja lijeka. Moglo bi se dogoditi brzo, ili bi moglo potrajati nekoliko minuta - sjetila se tog dijela. Mariovo tijelo mlatilo se poput ribe dok su mu iznova stiskali prsa. Nije odgovarao, bio je mrtav.
Čovjekova koža izgleda sivo. Osjećala je bol u čeljusti, koju je ignorirala dok je čekala, kako joj je hladno i...
Frado je kimnuo, izvadio telefon iz džepa i upisao brojeve. Da, zdravo, ovo je…
U tom trenutku čovjek je sjeo, oči su mu bile crvene, koža mu je bila blijeda, ali ne tako siva kao prije, a plavetnilo na njegovim usnama je nestalo. Izbio je telefon iz Frodove ruke. Spustio se na snijeg. “Ne, nema bolnice. Dobro sam, dovraga, dobro sam.”
Gurao se sve dok mu koljena nisu klecala, a ruke bile na tlu, kao da bi mogao pasti. Norine ruke su ispružene, ali lebde u zraku, nisu u potpunom kontaktu s muškarcem, ali su spremne podržati ga ako počne padati. Frodo podigne slušalicu i pogleda Noru, kao da čeka njezinu odluku.
“Lewis, ha? Mislim da si se predozirao. Nedostaješ mi, uh...” Počela se žestoko tresti, adrenalin je izbijao iz nje, ostavljajući mišiće ohlađene od vjetra i kožu utrnule poput mokre deke. Stavite to na nju.
Lewis ju je pogledao, a zatim se okrenuo kao da promatra područje: Frodo, telefon, snijeg, njegova iskaznica za knjižnicu i smotana dolarska novčanica pokraj plastične vrećice na podu. Polako i nespretno, zgrabio je novčanicu i vrećicu i gurnuo ih u džep, zatim sjeo na pete, jednom rukom grubo trljajući lice.
Nora je zurila u njegov džep, iznenađena što vidi kako štiti nešto što ga je zamalo ubilo, i osjetila je malu mučninu. Trepnula je. »Gospodine, trebao bi vas pregledati bolničar kako bismo bili sigurni da ste dobro. Kada ovaj lijek ponestane, još uvijek se možete predozirati. I moramo te izvući iz ch-prehlade” – mučeći svoje tijelo drhtavicom – korištena je. Zagrlio ju je, pokušavajući je ugrijati. Kaput prebačen preko njezinih ramena bio je pretopao i udisala je miris jabuka i nekog šumskog čovjeka. Zadrhtala je, zahvalna na predahu od hladnog zraka, i primijetila da Frado, bez kaputa, stoji iznad nje s telefonom u uhu.
“Dala mu je nešto u nos. Da. Probudio se, sjedi i priča. Sve je u redu”.
Frodo izvadi telefon iz uha. “U ovom trenutku nisu mogli pronaći nikoga tko bi mogao doći do nas. Ceste su bile zatvorene i posvuda su bile velike nesreće. Rekli su da ga pusti unutra i da ga pazi.”
Lewis je ustao, ali se teško naslonio na drvo. Nora je primijetila njegove ruke - debele žuljeve, kožu na vršcima njegovih prstiju razderanu i tvrdu - i prsa su je počela boljeti pri pomisli na to koliko ga to mora boljeti.
"Ima cc-offee, tt-ea i toplu čokoladu", kaže ona kroz obamrle usne. Sjetila se prošlog tjedna kada je otišao na WC. Kako je držao pognutu glavu i jedva je ikada susreo njezin pogled, kao da ne postoji ako ga ona ne vidi, kao da je nevidljiv. “Ovdje je jako hladno, Lewise. Dobro bi mi došlo nešto toplo. Ha, a ti?
Činilo se da su mu oči prikovane na njezine pokvašene hlače i slabašne cipele, ali još uvijek je nije pogledao. Duboki umor označio je široke bore na njegovim obrazima, a iza toga Nora je osjetila da nešto popušta.
Iznad njihovih glava začuo se snažan prasak, zatim zvižduk, a nedaleko od stabla na kojem su se okupili na zemlju je pala golema grana. Nora nije mogla vjerovati svojim očima.
Kimnula je i okrenula se Lewisu. “Molim te, Lewise, pođi s nama. Molim?" Čula je tupi očaj u svom glasu. Očajna jer je znala da ga ne može ostaviti ovdje da se smrzne na smrt, ali nije znala kako ga uvesti unutra a da nikoga ne povrijedi. Već je razmišljala o bratu. Kako ga nije vidjela dugi niz godina i samo je povremeno čula za njega. Ruke su joj se stisnule u šake. Trebala je pustiti Lewisa unutra. Ovaj put pokušala je zadržati vedar ton. – Ima kave. Zar ne bi bilo lijepo sada popiti nešto toplo?
Lewis se okrenuo od njih, okrenuo se i na sekundu joj je srce zalupalo, pomislila je da odlazi, ali onda je zastao i kao da se predomislio. "Dobro", rekao je.
Nora je izdahnula, oslobađajući privremenu toplinu. – U redu, Lewis. U redu, u redu, idemo onda, u redu? Čak obećavam da ti neću dati novu iskaznicu za knjižnicu.
Frodo je frknuo, a Nora je vidjela kako se čovjekova ramena dižu i spuštaju. Uzdah? smijeh? u redu je Bilo joj je stalo samo da ga dobije.
Frodo ih je poveo i oni su polako izašli ispod stabla u dublji snijeg, a vjetar joj je nanosio mokre pahuljice u oči i usta i vidjela je samo bjelinu dok nisu stigli do knjižnice. Nora je ušla i otkrila da je sav pakao uništen.
"Nora!" Marlene je stajala za Norinim stolom, držeći ruku za Jasmininu. “Rekao sam ti, ova djevojka nije dobra.
Nora želi da se Lewis smiri, zatim sjeda u stolicu, skida gumene čizme i pije šalicu vrućeg čaja. Nije htjela imati posla s Marlene. Ali djevojka je izgledala ljutito i uplašeno, a Nora je na trenutak ugledala sebe kako kleči na travi - sa suzama na obrazima, iskrivljenih usta - gledajući Maria kako odlazi na nosilima. Stisnula je zube, a danas se, ne prvi put, ponadala Charlieju. On bi znao kako razgovarati s Marlene.
Nora im je prišla ne skidajući pogled sa starice. Kad je progovorila, u glasu joj se osjećala hladnoća. “Miči ruku s nje, Marlene. Odmah.
Marlene je pogledala djevojku i povukla se, puštajući je, očito iznenađena što ju je uopće zgrabila za ruku. “Oh, ali ona je ukrala knjigu, Nora. "Znam da ne radi lijepe stvari, drogira se u knjižnici, razgovara na telefon, nosi šešire", rekla je, kao da misli da su ti postupci jednako pogrešni, ali ne toliko entuzijastično.
U tom trenutku svjetla su se ponovno palila i gasila, a svi mobiteli u sobi prodorno su zavijali. Marlene je poskočila.
Frodo podigne slušalicu. “Ovo je upozorenje na vrijeme. Bure su jake, a ceste još gore. Svima se savjetuje da ostanu gdje jesu.”
Marlene je prišla prozoru i pogledala van. "Rekla sam ti", rekla je, glasom starijim i slabijim od prirodnih sila koje je Nora poznavala. "Kao oluja 2003., samo gore."
Vjetar i snijeg udarali su o prozore, svjetla su se ugasila i sjene su ispunile kutove stare knjižnice poput plijesni. Sjećanja na stare oluje šire se promjenjivom svjetlošću. Mreškalo se u zraku oko nje, plešući s panikom i strahom koji su postali njezin uobičajeni pratilac, njezin brat vani, sam i pati, a ona nije mogla učiniti ništa.
“Moja baka želi znati mogu li ostati ovdje dok ne dođe po mene?” Molly je iskosa pogledala Marlene, stisnuvši zube. “Nije da se želim družiti u njezinoj blizini, nego da je moj otac izvan grada i ne želim da moja baka bude ovdje. Ima jako slab vid.”
Nora je cijenila ljude oko sebe. Jasmine je petljala s uzicom na svojoj trenirci, povlačeći je s jedne i povlačeći s druge strane. Djevojčica je izgledala kao da nema više od petnaestak godina i vjerojatno joj je bilo neugodno, poput tinejdžerice, pred tolikim nepoznatim odraslim osobama, posebno jednim koji ju optužuje za krađu, a drugom punom trnja u uskom ulazu smrdi. Lewis je skliznuo na tlo, naslonivši se na okvir vrata, iscrpljen. Nasmijao se i pogledao Noru. “Mislim da ste rekli da će biti kave.”
Frodo se naslonio na Lewisa, ruku prekriženih na prsima, i pogledao Noru s izrazom koji nije sasvim razumjela. Njegova smeđa kosa bila je mokra, a osmijeh topao kad su im se pogledi sreli.
Na prozoru, Marlene kao da je izgubljena u mislima dok je gledala u snježne pahulje. “Kopala sam tri dana zaredom prije nego što sam pronašla svoj auto”, rekla je. “Bez tjedan dana nestanka struje, morao sam otopiti snijeg da bih dobio vodu.”
Najnovija oluja samo je početak. Ono što je uslijedilo bio je niz bolnih oporavka i recidiva, nade i beskućništva, s Norinim bratom u malim komadima, zatim u velikim komadima, poput zgrade koja se ruši s vremenom. Ova oluja nije ništa drugačija, jer je Mario ozlijeđen negdje sam i Nora može učiniti nešto u vezi s tim.
Pogledala je Lewisa, a ruke su mu se pomicale naprijed-natrag na šakama kao da im se upravo vratio osjećaj. Jedina razlika s ovom olujom je što je s ljudima poput Lewisa, Marlene i Jasmine koji trebaju sigurno mjesto. To je ono što im ona može dati, to je ono što ona može učiniti.
Nora se nasmiješila, pljesnula rukama i rekla: "Postoji li bolje mjesto za zaglaviti od knjižnice?"
Melissa Payne najprodavanija je autorica knjiga Secrets of the Lost Stone, Drifting Memories i A Night with Multiple Endings. Njezin nadolazeći roman je The Light in the Forest. Melissa živi u podnožju Stjenjaka sa svojim mužem i troje djece, prijateljskim mješancem i vrlo bučnom mačkom. Za više informacija posjetite www.melissapayneauthor.com ili je pronađite na Instagramu @melissapayne_writes.
Sudac vjeruje da je optužnica državnog senatora Petea Leeja patila zbog dezinformacija predstavljenih velikoj poroti.
Ahmad Al Aliwi Alyssa još uvijek se liječi u Državnoj psihijatrijskoj bolnici, a ne u...
Vrijeme objave: 22. listopada 2022